Nakon oslobađanja Velike Kladuše u Abdićevom uredu pronađena neposlana pisma hrvatskim dužnosnicima u kojima im nudi "mirno rješenje". Bez Hrvatske deblokada ne bi bila ovako brza. Prijatelji i saveznici pomagali su nam i prije. Hrvatska nam je i jedno i drugo...
U pobjedonosnom hodu 5. korpus Armije BiH i ponedjeljak je oko 15 sati oslobodio okupirane prostore velikokladuške općine. Razbijene postrojbe Fikreta Abdića uglavnom su se razbježale ostavivši iza sebe goleme količine teškog naoružanja i drugih oružja, oruđa i streljiva svih vrsta. Jedan broj bivših pripadnika Abdićevih pobunjeničkih postrojba se predao, dok ih je veći dio zarobljen nakon pretrpljenih poraza. Zastava BiH zavijorila na starom velikokladuškom gradu, odakle je Fikret Abdić u nepoznatom pravcu pobjegao u ponedjeljak ujutro. To dokazuju napisana i neposlana pisma upućena hrvatskim dužnosnicima, kojima je pobunjeni Fikret Abdić hrvatske političare namjeravao uvjeriti u mogućnost mirnog rješenja situacije u zapadnoj Bosni, ali na štetu države BiH i njezine armije. Lakovjerni Abdić nije uspio u namjeri, očito svjestan uzaludnosti svojih pokušaja. Pobjegao je glavom bez obzira i, kako reče načelnik stožera 5. korpusa brigadir Mirsad Selmanović, najmanje je važno gdje se nalati jer se radi o ratnom zločincu kojeg mora stići zaslužena kazna. Odmah nakon povratka u Bihać sada već divizijski general Atif Dudaković (odlukom Predsjedništva BiH Dudaković je iz čina brigadnog generala promaknut u čin divizijskog generala) inozemnim i domaćim novinarima dao je intervju. Prenosimo odgovore na pitanja kako ih je zabilježio novinar "Slobodne Dalmacije". Odgovarajući na pitanje kako se, nakon svega, osjeća kao čovjek, rekao je: "Kao i svi moji borci i narod".
HRVATSKA JE POMAGALA I PRIJE
"Zadovoljni smo jer smo oslobodili veliki dio našeg okupiranog područja. Riješili smo se izdaje u vlastitome narodu i oslobodili zapadni dio granice u dužini od 162 kilometra. Radi se o tri četvrtine naše dosadašnje obrambene crte. Time je na tim dijelovima, gdje je došlo do spajanja Armije BiH i Hrvatske vojske, stigao mir".
*Biste li to mogli uraditi bez pomoći Hrvatske vojske
-Bez Hrvatske vojske to ne bi bilo moguće ovako brzo. Ništa se, međutim, ne događa slučajno. Prije godinu dana, 21. kolovoza, sami smo oslobodili Veliku Kladušu. Sad su prilike nametnule nov način rješavanja našeg okruženja. Na nas je prije dvadesetak dana pokrenuta najžešća četnička ofenziva. Zbog našeg značenja za Republiku Hrvatsku znali smo da se nešto ovakvo može dogoditi. To je omogućila Splitska deklaracija*(1). Korist od ovoga je obostrana. Nije nam preostalo ništa drugo do boriti se ili izginuti. Napor se isplatio.
*Jeste li prije ovoga bili pomagani od bilo koga?
-Pomagano nam je i prije. Od prijatelja i saveznika. Hrvatska nam je i jednom i drugo.
*Kako ste se održali tri i pol godine?
-Najduža opsada trajala je na Staljingrad. Negdje oko 900 dana. Tamošnji branitelji imali su Labanjsko jezero. Mi smo bili u potpunom okruženju 1201 dan. Rješenja smo ipak nalazili i našli. Osobno tvrdim da je tako moralo biti, jer vjerujem da zapovjednik koji ne može naći rješenje svake situacije i ne treba biti zapovjednikom. Međutim, i pored iznađenih rješenja u tri i pol godine rata imali smo blizu tri tisuće poginulih i više tisuća ranjenih. Borba se međutim, isplatila, jer je ovdašnjih 200 tisuća žitelja ponovno velikim dijelom slobodno. Imaju prozor u svijet. Izvršena je deblokada zahvaljujući našoj upornosti da ostanemo na svojim prostorima i zahvaljujući interesu koji je Hrvatska našla u našemu geopolitičkome i geostrateškom položaju.
Preuzeto iz Hrvatske riječi.
Citati iz Deklaracije:
„Utvrđujući da su zaposjedanje i napadi na “zaštićene zone” UN u Bosni i Hercegovini i zajedničke vojne operacije bosanskih i hrvatskih Srba protiv “zaštićene zone” UN u Bihaću, oružane provokacije u drugim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te odbijanje svakog mirovnog plana sa strane bosanskih i hrvatskih Srba, dio jedinstvene i zajedničke strategije nastavka agresije i pokušaja zadržavanja okupiranih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine u cilju stvaranja “Velike Srbije” pod vodstvom i uz punu odgovornost političkog i vojnog vrha “SRJ” (Srbije i Crne Gore);
Utvrđujući da nastavak agresije i nasilnih pokušaja zadržavanja okupiranih područja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te nedostatni rezultati mirovnog procesa, nalažu vodstvima Hrvatske i Bosne i Hercegovine da temeljito i cjelovito razmotre stanje u regiji sa stanovišta očuvanja nacionalne opstojnosti hrvatskog i bošnjačkog naroda i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine;“
„Potvrđujući interes za hitnom provedbom navedenih načela Deklaracije, dogovoreno je:
1. Proširenje i jačanje obrambene suradnje na temelju Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine od 21. srpnja 1992. godine.
U tom pogledu Republika i Federacija Bosne i Hercegovine uputile su Republici Hrvatskoj poziv da pruži hitnu vojnu i drugu pomoć u obrani od agresije, posebice u području Bihaća, što je Republika Hrvatska prihvatila.
Dogovoren je i nastavak suradnje i stalna koordinacija obrambenih djelatnosti između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Dogovorena je i suradnja Glavnoga stožera Hrvatske vojske sa Združenim stožerom ARBH i HVO radi koordinacije obrambenih djelovanja u oblasti zapovijedanja, logistike, vojno-industrijske proizvodnje, komunikacijskih sustava, informacijsko-analitičkih potreba i drugim oblastima.“
Izvor: Vjesnik, 24. srpnja 1995.
No comments:
Post a Comment